05. 04. 2019. Državni vlastodršci (regionalne, općinske, gradske vlasti) sve upornije preferiraju i neskriveno potiču društveno gospodarstvo – na uštrb privatnog.

Temeljno poslanje jedinica područne i lokalne samouprave nije samostalno provođenje gospodarskih aktivnosti, ali je dopustivo da osnivanjem pojedinih trgovačkih društava provode neke djelatnosti od javnog interesa, ako realni sektor ne osigurava takve potrebe. Zakon o komunalnom gospodarstvu dopušta im obavljanje djelatnosti koja su od javnog interesa i koja proizlaze neposredno iz samoupravnog djelokruga tih jedinica.

Međutim, sve veći broj županija, općina i gradova otvara desetak, dvadesetak, pa i više vlastitih trgovačkih društava, koja se bave graditeljstvom, trgovinom, ugostiteljstvom, preprodajom, intelektualnim uslugama …, (premda u njihovim jedinicama ima dovoljno poduzetnika takvih djelatnosti i – kojima na taj način nelojalno konkuriraju)! S vremenom im interes za opće dobro postaje sekundarni, a svoje djelovanje postepeno, prikriveno podređuju gospodarskom mešetarenju.

I Zakon o trgovačkim društvima dozvoljava regionalnim vlastima, općinama i gradovima osnivanje poduzeća, ali kada takve tvrtke izvode usluge koje naručuje njihov vlasnik, što pretpostavlja narudžbu, ugovaranje uvjeta poslovanja, cijenu i na kraju plaćanje vrijednosti narudžbe, sve to – “samome sebi”, takav “know-how” je nedopustiv i izričito ga brane:

– Zakon o javnoj nabavi, (čl. 5-c, 11-a, 164. t. 10)

– Zakon o sprečavanju sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti, (čl. 6. i 11, t c)

– Zakon o državnim službenicima, (32. – 35 i 37 (!)

– Zakon o državnim službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj samoupravi(38-40)

– Nacionalni program suzbijanja korupcije (vrlo eksplicitno).

Tržišno gospodarstvo i realni sektor izloženi lojalnoj konkurenciji na slobodnom tržištu su “conditio sine qua non” modernog gospodarenja, a društveno gospodarenje predstavlja reinkarnaciju planske privrede iz komitetskih vremena. (C)