29. 04. 2019.
Inicijativa za zabranu rada nedjeljom u trgovačkom sektoru, javlja se u Hrvatskoj ciklusno, sezonski kao peludna alergija – uglavnom dva puta godišnje. Obično s cvjetanjem trešanja (sramežljivo) dignu glas sindikati, poneka udruga žena (prigodničarski) ili neka politička stranka s eklezijalnom programskom platformom (koju nitko ne sluša jer je – desna). Ove peludne sezone trgovačke krugove je uzburkala – čarka načelnika Slavonskog Šamca s mjesnim pekarom, najava Talijana da im je – po deseti puta zauvijek dosta rada nedjeljom i dugogodišnje kolebanje Slovenaca s radnom nedjeljom, jer su po tome više slični “Hrvaškoj”, a manje slični Austriji, što im bolje smeta nego peludna alergija.

Na takve inicijative uzbude se vlasnici veletrgovina, objavljujući da “ćemo postati Venecuela, a ne Austrija”, da “nitko nije prosperirao na zabranama”, da “čemu to sada kada nam je – upravo krenulo”! Uglavnom, bez suvislog gospodarskog argumenta.

– Što to čovjek ne može kupiti u mješovitoj trgovini u subotu, a da baš mora kupiti u – nedjelju?

– Što to trgovci neće prodati kupcu u ponedjeljak umjesto u nedjelju, ako to čovjek mora kupiti?

O slobodnoj nedjelji ovog trenutka raspravljaju Talijani, Poljaci, Mađari, većina Zapadnjaka je već ima, a mi – šutimo!

Privatni trgovci i njihovi radnici s veseljem bi zatvorili svoje trgovine nedjeljom i sebi i djelatnicima učinili slobodnim ovaj – stoljetni, civilizacijski, obiteljski blagdan.

Međutim, strani i domaći veletrgovci, nakon što su malim (seoskim) privatnim trgovcima preoteli veliki dio kupaca i prometa (ljudi sve kupuju u veletrgovinama osim kvasca i frtalj kruha), na način da samo oni rade nedjeljom, usmjerili bi sve one potrošače koji nedjeljom ne pohađaju crkvene svečanosti niti su željni uživanja u domaćem obiteljskom krugu, u svoje veletrgovine, ne bi li ih trajno pridobili.

Prema tome, mali trgovci će reći – “Može, neradna nedjelja, ali svi!”

Ovo je dakle plebiscitarna želja velike većine trgovaca i radnika, intencija civilizirane i humane države i navodno svih – osim nekolicine veletrgovaca!

Pa ipak, EU o tome ne bi postavila izričitiji i obvezavajući stav, sindikati s time ne bi na referendum, a Vlada se ne bi zamjerala – bogatim stranim veletrgovcima … i tako ćemo dočekati sljedeću sezonu peludne alergije. (C.)