09. 04. 2019.  Čakovec je stoljećima bio jedno od najfrekventnijih trgovišta kontinentalne Hrvatske. Tromeđa ili raskrsnica nekoliko državnih granica, neposrednost transnacionalne prometne transverzale, granica istoka i zapada i sjecište različitih kultura i entiteta, učinili su Čakovec nadaleko poznatim i nadasve zanimljivim gospodarskim i trgovačkim središtem.

Tako je to bilo sve do nedavno.

Danas je Čakovec pun samo u proštenjarskim prigodama i tijekom tradicionalnih manifestacija. U ostale dane, u poslijepodnevnim satima je – prazan.

Očito je da godinama nitko nije učinkovito radio na tome – kako privući gospodarske, trgovačke i kulturološke sadržaje, koji onda privlače kupce, a s kupcima dolazi i turizam. Porazno je što nitko nije brinuo i njegovao tradicijsku zanatsku djelatnost u stalnom radu i manifestaciji. Sudbinu mnogih starih zanatskih lokala u Čakovcu, danas oslikava i tumači prljavi papir na ulaznom staklu zatvorene radnje. Gradske zanatske radionice su se gasile jedna po jedna kao brojleri od neprepoznate epidemije. U Gradu dominiraju kockarski lokali, koje nije na odmet imati, ali – malo pomažu.

Tradicionalni identitet Čakovca se gubi, a nitko ne čini ništa da se ono malo što je ostalo od naše najvrjednije tradicije, sačuva.

Trgovački lanci stranih logotipa, unovčili su dugogodišnju hibernaciju gradskih vlasti i na gradsku periferiju preselili centar Čakovca. U kukuruzištima Globetke i na zaraslim tratinama stvorili su dinamiku kakvu Grad nije uspio stvoriti (ili je upropastio) u idealnim uvjetima., a jedva da to uspijeva ostvariti za Porciunkolovo i na Fašnik.(C.)