02. 04. 2019. Dvojica hrvatskih, europskih parlamentaraca, Jozo Radoš i Ivan Jakovčić, postavili su Europskoj Komisiji pitanje (E-000429-17), da li je i što je Europska komisija poduzela da se u zemljama Europske unije uvede kraće – šestosatno radno vrijeme. Prema njihovoj tvrdnji “brojna istraživanja” potvrđuju da kraće radno vrijeme jače motivira radnike i bitno smanjuje bolovanja, a da je “radni učinak bolji”. Zatražili su pisani odgovor.

Nije poznato da bi se posljednjih godina provodila ikakva (sindikalna) kampanja za skraćenje 40-satnog radnog tjedna, pa se ne zna čiju su inicijativu naši parlamentarci prezentirali ovom visokom europskom tijelu – iz zemlje u čije ime nastupaju.

Osim toga potrebno je analizirati, da li uistinu većina hrvatskih radnika želi kraće raditi – što neminovno za sobom povlači i manje zarade. Iskustvo realnog sektora hrvatskog gospodarstva govori sasvim drugačije. Ako pitate radnike, oni će u velikoj većini reći da žele raditi više i dulje. Svakako, reći će i da žele svaki redoviti sat dobiti primjereno plaćeni, a prekovremeni rad – uz dodatno povišenje. No, pravićna plaća i naknade su sasvim drugo pitanje.

U našem gospodarstvu često se ukazuje potreba duljeg rada, s kojim su suglasni i radnici, i poslodavci, i državni fondovi će profitirati, ali se takvoj, često nenadanoj potrebi i želji, suprostavljaju nepromišljeno sklopljeni i nesuvislim ukazima široko primjenjivi podzakonski akti (granski kolektivni ugovori i njihova opća primjena ukazom ministra).

U svakom slučaju, kod naših europskih parlamentaraca se ne bi smjelo dogoditi da po vlastitom nahođenju ili diskretnim nagovorom nekog sindikata, bez provedene istinske analize interesa hrvatskih radnika, otvaraju takva pitanja na – europskoj razini.