29. 05. 2019. Današnji kišni dan pretvorio je Čakovečki sajam u blataru nedostojnu krdu svinja.

Na tom sajmu međutim, pored poljoprivrednika izlažu i prodaju brojni međimurski obrtnici, najviše voditelji tradicionalnih međimurskih zanata, kao što su majstori drvenarije, koji u svoju prodajnu ponudu uključuju i sitarske, pletarske i kačarske proizvode. Tu se mogu naći i majstori metalne galanterije, keramike, košaraštva i ostalih pletarskih proizvoda. Na sajmu prodaje i nekolicina preživjelih krojača po mjeri, proizvođača tekstilnih odjevnih predmeta, a još se uvijek može naći pokoji čizmar i proizvođač druge obuće, kao i remenar, užar, četkar, kotlar i u rijetkim prilikama – koji medičar. Bačvara i kačara više gotovo nema, a i još neke djelatnosti nestaju – naprosto zamiru.

Čakovečki sajam i inače nema dostojanstvene uvjete za ovaj tradicionalni sektor međimurskog gospodarstva. Prostori prilaza ni prodaje nemaju ni jedan put posipan nužnom količinom šljunka, a kada padne kiša kao što je to bilo danas, prilazi sajmu su okupirani neprohodnim kaljužama od kojih je ona po sredini ključnog i jedinog okretišta vozila duboka pola metra, a ne može se izbjeći.

Umjesto da stare zanate čuvamo i poštujemo kao kulturno dobro i etno vrijednosti, zanatlije koji su stvorili ovaj svijet i plaćaju nemale namete, uništava se na sve načine, i prije nego što izumrli. (C.)