29. 04. 2020. * Brza digitalizacija i izvanredni uvjeti poslovanja u kojima smo se našli, ubrzalo je nove “oblike” rada. Prije svega to je “rad od kuće” kojemu je opravdano pristupio jedan broj radnika specifičnih struka realnog sektora. No, takvom obliku rada prionuo je dio djelatnika društvenih djelatnosti, dio uhljeba, onih koji su i do sada bili uglavnom duhom i tijelom odsutni.

Što je to “rad od kuće”?

To je umotvorina birokratskih krugova koja nema uporišta ni u jednom zakonu ali je dobrodošla sintagma za stjecanje radno socijalnih prava iz kreveta.

Rad od kuće nije mjerljiv, na podliježe nikakvom nadzoru, nitko ne može ovjeriti ispravu o količini redovnih i prekovremenih sati. Nikakve inspekcijske službe pa ni poslodavac ne mogu u privatne prostore “radniku” radi provjera – radnih uvjeta. Radnikovo postupanje i poslovanje kod kuće, teško se može razlučiti na ono – koje se radi za tvrtku i ono koje se radi za tvrtku. U obiteljskom krugu ne vrijede odredbe iz Zakona o zaštiti na radu, Zakona o zaštiti podataka, propis o osnovnim sredstvima, sitnom inventaru i najmu svega i svačega, propisi o potrošnji energenata a pod radni odnos može se prodati svaka izmišljotina – na teret materijalnih i drugih tereta poslovnog subjekta.

Takva mudrost teško će se ugraditi u Zakon o radu – ako to netko pokuša. Zapravo, onima koji to koriste, bolje je da se to nikada ne ozakoni, jer – ide i bez Zakona. (C.)