01. 05. 2019.
Udružene sindikalne središnjice ove su godine odustale od prvosvibanjske “klasne borbe” i nisu nijednim slovom napale poslodavce, osobito privatne, kao što se to činilo ranijih godina (“izrabljivači”, “tlačitelji”, “ugnjetavači”). Naprotiv, i ove godine kao i lani, njihovi istupi odišu solidarnošću s malim i srednjim poduzetništvom realnog sektora, koji i po njihovom uvjerenju i proglasu “…uslijed poreznih tereta i nenaplaćenih računa za svoju prodanu robu te visoke zaduženosti zatvaraju svoje tvrtke…”

Napokon su i hrvatski privatni poslodavci dočekali “zakašnjelu pamet” Sindikata, kako radnici moraju u borbu za ostvarenja radničkih prava ići – rukom pod ruku sa svojim (privatnim) poslodavcima, protiv zajedničkog, uvjetno rečeno protivnika – naših demokratskih vlasti. Jer, treba uvijek ponavljati, kakva je materijalna i socijalna sigurnost radnika zaposlenog kod poslodavca koji ne zna kako će na koncu mjeseca – platiti struju! A danas više od polovice malih poduzetnika živi i posluje upravo tako.

Ukoliko Sindikatima propadne referendum o mirovinskoj reformi, na čiji su se ishod ovog Prvog svibnja koncentrirali, njihov uspjeh biti će u konačnom solidariziranju svih sudionika u realnom sektoru hrvatskog gospodarstva. (C.)