24. 08. 2019. * Interes za opće dobro, našim općinama i gradovima postaje sekundarni. Oni svoje djelovanje sve više podređuju vlastitom gospodarskom mešetarenju.

Zakon o trgovačkim društvima im prešutno tolerira osnivanje svakojakih tvrtki, ali Zakon o komunalnom gospodarstvu – ne!

Ukoliko pak tvrtke u vlasništvu općina i gradova rade po narudžbi – njihove vlastite jedinice, dakle kada vlasnik istog gradskog (općinskog) poduzeća vrši uslugu ili prodaje proizvode “samome sebi”, takav “know-how” je “debeli” sukob interesa i to izričito brane:

– Zakon o javnoj nabavi, (čl. 5-c, 11-a, 164. t. 10)

– Zakon o sprečavanju sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti, (čl. 6. i 11, t c)

– Zakon o državnim službenicima, (32. – 35 i 37 (!)

– Zakon o državnim službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj samoupravi(38-40)

– Nacionalni program suzbijanja korupcije (vrlo eksplicitno).

Uloga državne i područne uprave je da stvara pravne i gospodarske okvire za nesmetani razvoj gospodarskih procesa realnog sektora – obrtnika i trgovačkih društava, da ih razvija, a ne da im nelojalno konkurira i maćehinski zapostavlja!

Tržišno gospodarenje i realni sektor su “condicio sine qua non” poštenog gospodarenja, a društveno gospodarenje predstavlja reinkarnaciju planske privrede iz komitetskih vremena, i – nije tajna, ovo današnje kao i ono socijalističko, premreženo je korupcijom i kriminalom. (C.)