11. 04. 2019. – Jedino preostalo mjesto gdje bi međimurski obrtnici i mali poduzetnici mogli izlagati i prodavati svoje proizvode je danas – Čakovečki sajam.

Neupućenima je teško pronaći ovu lokaciju. Sklonjena je u daleku periferiju Grada, na lokaciju zaraslu grmljem i šikarjem.

Sajam se održava svake srijede. Na njemu svoje proizvode, pored poljoprivrednika izlažu i brojni međimurski obrtnici, najviše voditelji tradicionalnih međimurskih zanata. U velikom broju zastupljeni su majstori drvenarije, koji u svoju prodajnu ponudu uključuju i sitarske, pletarske i kačarske proizvode. Tu se mogu naći i majstori metalne galanterije, keramike, košaraštva i ostalih pletarskih proizvoda. Na sajmu prodaje i nekolicina preživjelih krojača po mjeri, proizvođača tekstilnih odjevnih predmeta, a još se uvijek može naći pokoji čizmar i proizvođač druge obuće, kao i remenar, užar, četkar, kotlar i u rijetkim prilikama – koji medičar. Bačvara i kačara više gotovo nema, a i još neke djelatnosti nestaju – naprosto zamiru.

Čakovečki sajam nema dostojanstvene uvjete za ovaj tradicionalni sektor međimurskog gospodarstva. Prostori prodaje nemaju čvrstu podlogu, prilazne ni prolazne staze nisu ni u najmanjoj mjeri izgrađene, pa u slučaju da padne kiša, prodavatelji i kupci će se naći u dubokoj vodi i neprohodnim kaljužama – ako se samo usude prići sajmišnom prostoru. Parkiranje mogu birati samo između blatare i mekane gmajne zarasle grmljem…

Umjesto da ih čuvamo i poštujemo kao kulturno dobro i etno vrijednosti, zanatlije koji su stvorili ovaj svijet pokapa se (u duboko blato) i prije nego što su umrli tj. izumrli. (C.)