16. 04. 2019.
Poznato je da Hrvatsko priobalje u vrijeme intenzivnog turističkog razdoblja, za četiri dana “pojede” svu količinu povrća i voća koje godišnje proizvede Sjeverozapadna hrvatska. Ostatak uvozimo iz susjednih zemalja, pa čak i iz susjednih kontinenata.

Također je poznato da je prema Studiji razvoja međimurskog agrara, koju je prije dva mandata naručila i skupo platila međimurska Županijska vlast, Međimurje ocijenjeno kao “hrvatski Merano”, dakle autori Studije usporedili su ga sa svjetski poznatim talijanskim gradom i pokrajinom koji se, obdaren mješavinom alpske i mediteranske klime, odlikuje izuzetnim bogatstvom, kako uzgoja raslinja tako i voća i povrća.

Idealni položaj Međimurja ogleda se i u njegovom specifičnom zemljopisnom smještaju (raskrsnica nekoliko europskih država) i u cestovnoj povezanosti sa Sjeverom Europe i Jugom Hrvatske (blizina transeuropske prometne transverzale).

Pa ipak, unatoč ovakvim uvjetima, unatoč laskavoj ocjeni iz namjenski naručene Studije, na razvoju povrtlarstva, voćarstva, vinogradarstva i rasadničarstva, u zadnjih se godina (desetljeća) nije učinilo ništa.

Ne tako davno, u političkim i gospodarskim (poljoprivrednim) krugovima glasno se govorilo o kompromisu Varaždinske i Međimurske županije – kako će Međimurci podržati Varaždince u gradnji aerodroma, a Varaždinci će podržati Međimurce u izgradnji veletržnice. Sada se više ništa ne govori. (C.)