1. 11. 2019. * Svake godine prvog studenog Središnji ured Porezne uprave obnavlja i javno objavljuje liste poreznih dužnika. Dok nazivi tvrtki, često sastavljeni od slogovnih akrobacija s dodatkom “d.o.o.” javnosti govori vrlo malo, za fizičke osobe (obrtnike), kojima se pored iznosa duga objavljuje puno ime, prezime, mjesto prebivališta i godina rođenja, objava vrlo jasno sugerira – javnu sramotu i poziv na poslovno denunciranje od svih i za sva vremena.

Smije li se tako postupati u jednom humanom društvu?

Smije li se to raditi poduzetnicima koji su istovremeno veći vjerovnici nego dužnici, ali zbog državnog nerada i nereda uzalud masno plaćaju svoju – vjerovničku pravnu zaštitu i sigurnost?

Smije li se objavljivati dug poduzetnika, ako se istovremeno ne objavi i to – u kojoj mjeri je on vjerovnik i tko mu je sve i koliko dužan?

Smije li država tako raditi s poduzetnicima kojima je upravo ona, ili njezine institucije na nižim razinama, ili pak su im njezine – državne firme, dugogodišnji bezobzirni dužnici?

Smije li država javno sramotiti poduzetnike kojima evidentira dug, a za koja potraživanja traje žalbeni postupak, ili traje upravni spor ili spor na sudu opće nadležnosti, pa dug nije konačno i zakonito utvrđen?

Smije li država javno sramotiti poduzetnike kojima je dug višestruko multiplicirala protuzakonitim obračunavanjem kamata (zabranjenom komformnom metodom)?

Smije li država javno sramotiti dužnike kojima je izdala ovršno rješenje na temelju vjerodostojne isprave (bez usklađivanja stanja) i izrijekom im uskratila pravo žalbe na suštinu razreza?

Ne smije.

To što radi Središnji ured Porezne uprave i takva nakaradna i ozakonjena svirepost države, nisu primjereni moralnom i humanom ustroju.

To je nedolično za suvremenu civilizaciju. (Franjo Cimerman st.)

(O zaštiti podataka i privatnosti, o poštivanju dostojanstva ljudske osobe, o kaznenom djelu javnog predbacivanja i moralnosti bacanja ovakvih “kosti naslada” napaćenom narodu – ovdje nema smisla govoriti.)