21. 08. 2019. * Republika Hrvatska u privatnom školstvu pogubno zaostaje za prosjekom u Europskoj uniji, jer financiranje privatnih škola postoji u 22 države EU-a, čime je obuhvaćeno 15% učenika, a kod nas ih je obuhvaćeno tek 1%.

Sve je izglednije da ni nadolazeće školske godine Ministarstvo obrazovanja neće financirati privatne škole u osnovnom ni u srednjoškolskom obrazovanju. Nakon što je 2007. godine, diskriminativnom zakonskom odlukom ukinuto financiranje privatnog obrazovanja, na samofinanciranju se održalo svega desetak osnovnih i isto toliko privatnih srednjih škola.

Najavljeni eksperimentalni program “Škola za život” udaljava nas od običajnih i općenito kulturnih i svjetonazorskih vrijednosti obitelji i okoline u kojoj škola djeluje, a dakako i kvaliteta odgoja i obrazovanja djece, sve više zaostaje (npr. u privatnim školama nema “ponavljača”, nad učenikom se bdije tako dugo i marno dok ne usvoji potreban minimum znanja).

U okolnostima lojalne konkurencije privatnog i državnog sektora, školske ustanove, kako državne tako i privatne, borile bi se za svakog učenika! No, snažnom obrazovnom lobiju milija je diskriminacija prema privatnom sektoru i – diktiranje jednoumlja u obrazovanju, kakvo na maozedoongovski način provodi Ministarstvo gospođe Divljak.

U svijetu razvijene demokracije toga nema! Roditelji za svoju djecu mogu izabrati školu koja u potpunosti odgovara njihovom svjetonazorskom opredjeljenju, tako da jedni roditelji šalju svoju djecu u katoličke škole, drugi i anarholiberalne, treći …, a država u jednakoj mjeri financijski podržava sve škole, kao sastavnice jedinstvenog sustava obrazovanja. (C.)