22. 10. 2021. * U raspravi je Prijedlog nacionalnog plana za rad, zaštitu na radu i zapošljavanje za razdoblje od 2021. do 2024. godine. Njime se namjerava se među ostalim, buduće aktivnosti snažnije usmjeravati na područje sigurnosti na radu i na sprječavanje ozljeda na radu.

Postojeći Zakon o zaštiti na radu vrlo opširno i sadržajno (od čl. 27. do čl. 66.) govori o izričitim obvezama i dužnostima poslodavaca koje oni moraju provoditi i za koje su odgovorni – u cilju zaštite radnika. U znatno sažetijem obliku (u čl. 68.) isti Zakon navodi i obveze radnika u cilju – njihove zaštite.

Međutim, u prekršajnim odredbama, u fokus odgovornosti i sankcioniranja navode se isključivo poslodavci. Za male poduzetnike i za njihove sasvim simbolične propuste, visina novčanih kazni ponegdje nadilazi njihov godišnji dohodak odnosno dobit. Istovremeno, radnici se u prekršajnim odredbama potpuno amnestiraju od bilo kakvih novčanih sankcija. Zapravo jedina mjera upravljena kažnjavanju nezakonitog ponašanja radnika na radu u ovom Zakonu je mogućnost njihova udaljenja s rada (čl. 91. alkohol, opijati ili sl.)

Tako Zakon o zaštiti na radu, u proizvodnim i uslužnim procesima u kojima (najčešće, u malom poduzetništvu i obrtništvu) ravnomjerno sudjeluju razumni ljudi, poslodavci i radnici, poslodavce diskriminira, stavlja ih u neodrživo nepovoljniji položaj od radnika. (U starom Zakonu bilo je propisano desetak slučajeva u kojima je inspektor mogao na licu mjesta kazniti radnika zbog nepoštivanje naloga poslodavca, tj. nekorištenja sredstava za zaštitu na radu koje mu je poslodavac stavio na raspolaganje, tadašnji čl. 112.).

Razumljivo je da mi poslodavci ne priželjkujemo kažnjavanje naših radnika i ne težimo tome da se njihov rad provodi pod stalnom prijetnjom novčanih sankcija, osobito ne takvih kazni kakve se ovim Zakonom nameću (prijeti) poslodavcima!

Ali ako se u jednom poslovnom procesu, jednu stranu pritišće drakonskim sankcijama, a drugu stranu (radnike) se amnestira od svake odgovornosti (od novčanih sankcija) tada će učinkovitost svih (novih) mjera usmjerenih na sigurnost rada, biti neefikasne i bez pravog učinka.

U smislu ispravljanja objektivne odgovornosti obiju strana u poduzetničkim procesima neminovno je odmah potaknuti izmjene i dopune postojećeg Zakona o radu. (C.)