Izmjene i dopune Zakon o obrtu

Hrvatski sabor donio je  u ožujku ove godine Zaključak  kojim se Vlada zadužuje da do 30. rujna ove godine pripremi Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrtu. Njime bi se, nakon desetljeća povike na Komoru kao navodno, jednom od ishodišta prekobrojne administracije i komorski doprinos – jednom od izvora parafiskalnih nameta, trebala osigurati reforma i racionalizacija komorskog sustava. Prijedlog je sada stavljen je na e-savjetovanje.hr Ministarstva gospodarstva i u komorskim krugovima vode se žive rasprave o sudbini i budućnosti obrtničkog ustroja.

Prijedlog sadrži vladinu zamisao – kako reorganizirati komorski sustav. Točnije, cilj Vladinog prijedloga – reforme ogleda se u ukidanju srednje razine obrtničke organiziranosti – Područnih obrtničkih komora. Uz ukidanje POK-ova ukinula bi se i većina (gradska) Udruženja obrtnika, tako da bi u buduće, u svakoj županiji ostalo samo jedno, županijsko udruženje obrtnika s krovnom organizacijom Hrvatskom obrtničkom komorom u Zagrebu. To pretpostavlja zapravo simbolično financijsko rasterećenje obrtnika – obveznih članova HOK-a.

Međutim, o suštinskoj promjeni djelovanja budućeg komorskog sustava, o novoj kvaliteti pružanja usluga članovima Komore i osnaživanju obrtničkog pravnog i tržišnog položaja, u predloženim zakonskim izmjenama nema nikakvih naznaka.

Budući da sada postoji 112 Udruženja, to bi s koncem 2001. godine prestalo poslovati 90-ak Udruženja obrtnika (i 20 POK-ova). Ovo postavljanje novih županijskih udruženja na pozicije sadašnjih POK-ova trebalo bi se provesti do 30. lipnja 2022. godine.

HOK bi, prema predloženim Izmjenama Zakona o obrtu, preuzeo sve poslove, opremu, imovinu (!) i sredstva za rad, kao i zaposlenike POK-ova koji se ukidaju (ne i zaposlenike Udruženja obrtnika koja se ukidaju). Čitanjem prvog, Vladinog Prijedloga možemo uočiti da će u stvari većinu poslova koje preuzme od područnih komora – HOK vratiti budućim županijskim udruženjima obrtnika. To bi značilo da bi nekretnine i novac išao višoj, a poslovi nižoj razini.

Prvo što će uznemiriti organizirano obrtništvo je udar na tristotinjak zaposlenika komorskih ureda. Unatoč tome što Prijedlog Zakona najavljuje da će HOK preuzeti i radnike raspuštenih POK-ova, malo je vjerojatno da će u radnom odnosu zadržati sve njih. Također nije vjerojatno ni da će dvadeset novih županijskih Udruženja obrtnika prihvatiti i zadržati u radnom odnosu djelatnike gotovo stotinjak ukinutih Udruženja obrtnika. Prema tome, predložena “reforma” komorskog sustava biti će zapravo Vladino “ceterum censeo” – sječa nagomilanog administrativnog kadra komorskih ureda, koji je kriv za sve.

Druga uznemirujuća odredba za hrvatske obrtnike koja strši iz Prijedloga Izmjena je pripajanje materijalne imovine ukidajućih područnih POK-ova (nekretnina i financijskih sredstva) Hrvatskoj obrtničkoj komori. Radi se naime o vrijednostima koja su stekli i/ili platili isključivo obrtnici s područja POK-ova.  Tako za sada govori Prijedlog izmjena Zakona o obrtu. Ako dođe do takvog prisvajanja imovine područnih obrtničkih institucija, to će zasigurno izazvati vrlo ozbiljne prijepore unutar obrtničkih struktura, osobito između Metropole i “onih na terenu”.

Je li to vraćanje na staro?

Ova reforma komorskog ustroja zapravo predstavlja ispravljanje promašaja državne birokracije iz 1993. godine”. Tada je pompozno najavljivan i uz puno galame o preferiranju privatne inicijative, privatnih vrijednosti i privatnog sektora, donesen novi Zakon o obrtu. On je trebao predstavljati presudnu logistiku u afirmiranju komorskog sustava, čijim provođenjem su sve regije trebale svoj područni Savez udruženja obrtnika preimenovati u Područne obrtničke komore, a dotadašnji Savez udruženja hrvatskih obrtnika u Zagrebu preimenovan je u Hrvatsku obrtničku komoru.

Sadašnje Izmjene Zakona dolaze kao ispravljanje državnog promašaja iz 1993. godine. Tada se organizirano obrtništvo doslovno tjeralo u reorganizaciju, a sada nakon tridesetak godina obrtnike se ponovno tjera reorganizaciju ali – u suprotnom smjeru! To sada postaje, ništa drugo nego nastavak neprimjerenog manipuliranja (neželjenim) sektorom! Ako je već 1993. godine počinjeni promašaj i između HOK-a i županijskih Udruženja izmišljena je nova organizacijska razina (POK-ovi), jedini logičan put ispravljanja toga bio bi da se sada komorska hijerarhija – vrati na prijašnji sustav, onaj iz razdoblja prije 1993. godine.

Što se tiče njihove imovine, Područne obrtničke komore započele su 1993. godine poslovati u materijalnim uvjetima kakve su im pružali njihovi prednici. Ako se sustav vraća na na onaj od prije dvadesetak godina, tada je to  administrativno najlakše postići tako da se sadašnje Područne obrtničke komore preimenuju u županijska udruženja obrtnika, a sadašnja udruženja obrtnika se ukinu, tj, pripoje novim županijskim institucijama. To će se u intervalu od 01. siječnja do 30. lipnja naredne godine, vjerojatno u praksi i dogoditi, ali shodno nepotrebnim manipulacijama vrijednostima i novcem obrtnika, to može uzrokovati mnogo zle krvi. Poštenje i duh imovinsko-pravnih načela sada nalaže pripajanje imovine POK-ova budućim područnim udruženjima obrtnika. Nakon toga, obrtnici će se u svojim regijama znati samostalno organizirali ili reorganizirali i zbrinuti djelatnike raspuštenih službi.

Gdje su tu reforme?

O reformi rada u komorskom sustavu u Prijedlogu Izmjena Zakona se ne govori.

Zapravo, reformskom djelovanju komorskog sustava nije potrebno nekim novotarijama dopunjavati ili proširivati odredbe iz Zakona o radu, Statuta HOK-a ili drugih podzakonskih akata. Sve je već odavno zapisano.

Reformu djelovanja komorskog sustava mogu pokrenuti članovi Komore ako to istinski žele, ako su raspoloženi da Komoru iz “krive ulice” i birokratske učmalosti izvedu na pravi put. Istovremeno, ljude koji su se minulih petnaestak i više godine uporno skrivali u administrativnoj nirvani, zapravo protivili reformskim smjerovima rada, treba zamoliti da se počnu baviti nečim drugim.

Reforma Komore dakle, mora početi od njezine glave.

Praksa krovne organizacije obrtnika je da se Skupština HOK- saziva točno kalendarski i odrađuje se po uvijek istom, ustaljenom klišeu. To se mora promijeniti. Tehnokratska Skupština u kojoj zapravo odlučuje desetak ljudi, na čijim sjednicama apsolutno prevladavaju kontrolirane prozaične teme koje odiozno zrače samozadovoljstvom čelništva, u kojima se naprasno priječi svaki kritički istup na rad vodstva, koje se iz mandata u mandat održava ciklusnim promjenama Statuta u korist tehnologije ustoličenja – vječitog predsjednika, mora postati prošlost.

Hrvatska obrtnička komora, (kojoj se u zadnjih 20 godina prepolovilo članstvo, premda se “stari” broj održava špekulativnim paušalistima) se više ne smije baviti temama koje nemaju nikakvog značaja za hrvatsko obrtništvo, za njihov pravni, radno socijalni položaj i općenito za njihovo poduzetničko egzistiranje. O stvarnoj obrtničkoj problematici se desetljećima u Komori govorilo na razini efemernih radnih tijela i ni korak dalje od njih. Treba se pitati: kada je sazvana izvanredna Skupština HOK-a povodom nekih izvanrednih problemskih situacija za obrtništvo, onih koje imaju sudbinski, egzistencijalni značaja za budućnost hrvatskog obrtništva, a bilo ih je minulih godina mnogo, sustavno opakih i sudbinski nesretnih!

Na takve primjedbe postojeće vodstvo će rezignirano odmahivati “- Pa, upravo to smo mi svih ovih godina i radili”.

Točno! U ispraznim komorskim izvješćima spominjalo se svega pomalo. No, istinski i na potrebnoj razini nije se činilo ni učinilo ništa. Napokon, pokušajte na ulici sresti obrtnika i postavite mu pitanje – kakvu korist ili pomoć on osjeća i prima od – svoje Hrvatske obrtničke komore, Područne obrtničke komore, Udruženja obrtnika! – Apsolutni broj hrvatskih obrtnika dati će vam identičan odgovor!  Pokušajte ih pitati!