02. 06. 2019. Kod nas se svakodnevno vode besmislene rasprave o ideološkom karakteru našeg osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja – hoće li školski program biti nagnut više desno ili više lijevo. Besmislene je rasprava zbog toga, što je ponuda školskog programa u ideološkom smislu, samo jedna – državna, isključiva i kao u mao-ze-doongovsko vrijeme u Kini, nema odstupanja od zadanog okvira učenja, razmišljanja i – vjerovanja!

No, u svijetu razvijene demokracije takvih poteškoća nema! Roditelji za svoju djecu mogu izabrati školu koja u potpunosti odgovara njihovom svjetonazorskom opredjeljenju. U razvijenim demokracijama, jedni roditelji upišu svoju djecu u katoličku školu, drugi i anarholiberalnu, treći u … a država u jednakoj mjeri financijski održava sve ove škole kao sastavne dijelove sustava obrazovanja.

U Hrvatskoj je prošlo više od deset godina otkako je (2007.) jednom diskriminativnom zakonskom odlukom ukinuto financiranje privatnog obrazovanja. Država je jednostavno konstatirala da – nema dosta novaca, kojim bi financirala – privatnike! Nakon toga, na samofinanciranju se održalo svega desetak osnovnih i isto toliko srednjih privatnih škola. Na taj način zanemarena je nužna otvorenost školstva prema običajnim i općenito kulturnim i svjetonazorskim utjecajima okoline u kojoj škola djeluje. Zanemarena je i kvaliteta obrazovanja. U okolnostima zdrave konkurencije privatnog i državnog sektora, školske ustanove, i državne i privatne, borile bi se za svakog učenika. No, našoj državi je milija diskriminacija prema privatnom sektoru i preferiranje jednoumlja u obrazovanju.

Sada u privatnom školstvu pogubno zaostajemo za prosjekom u Europskoj uniji, jer financiranje za privatne ustanove postoji u 22 države EU-a, čime je obuhvaćeno 15% učenika, a kod nas ih je obuhvaćeno tek 1%. (C.)