14. 04. 2019.  Godine 1962. ukinute su sve zanatske institucije (Obrtni zborovi i Obrtničke komore) a zanatstvo se spominjalo samo kroz sekcije za zanatstvo, koje su djelovale unutar Privredne komore Varaždin i u kojima iz Međimurja gotovo nitko nije bio nazočan. Na djelu je bio politički sustav koji nije trpio privatnu inicijativu ni privatno vlasništvo odnosno, zalagao se za potpuno dokidanje privatnog sektora gospodarstva. Na taj način obrtništvo, koje je tada na našim prostorima organizirano djelovalo neprekidno 67 godina, ostalo je obezglavljeno (od 24. 9. 1895.g.).

Ipak, koncem 1968. godine, skupina međimurskih obrtnika dobila je privolu kotarskih vlasti za ponovno organiziranje obrtničkog Udruženja.

Od veljače 1968. do rujna 1968. godine okupljali su se u Čakovcu obrtnici da bi pripremili i sazvali Osnivačku skupštinu Udruženja zanatlija općine Čakovec koja je napokon, bila održana 29. rujna 1968. godine.

S početkom 1969. godine Udruženje zanatlija općine Čakovec je počelo (ponovo) aktivno raditi, jer su obrtnici dobili na korištenje jednu prostoriju u Strossmayerovoj ulici u Čakovcu, a u stalni radni odnos primljen je tajnik Ivica Kos. U Upravnom odboru tog, obnovljenog Udruženja zanatlija, čiji je slijednik u kontinuitetu današnje Udruženje obrtnika Međimurske županije, bili su: predsjednik Andrija Kovačić, dimnjačar, njegov zamjenik Josip Benjak, vodoinstalater, a ostali članovi, Franjo Barić, postolar, Antun Antonović, dekorater, Dragutin Molnar, mesar, Terehija Toth – Terčika, frizerka, Martin Šardi, stolar, svi iz Čakovca, te Ivan Ivančok, električar iz Draškovca i Franjo Pavčec, krojač iz Preloga. Predsjenikom Nadzornog odbora bio je imenovan Hinko Gans, brijač iz Čakovca. Zbog svojih izuzetnih zasluga za razvoj zanatstva, Josip Smolec, krojački obrtnik iz Čakovca, imenovan je doživotnim počasnim predsjednikom Udruženja.(C.)