S danom hrvatskog ulaska u Europsku unije i sveopćom liberalizacijom tržišta, otvoreni je slobodni protek robe i radnika, odnosno fluktuacija s bitno manjim ograničenjima od prijašnjih. Takva sloboda uvjetovala je neočekivano brojan odlazak kvalitetnog strukovnog kadra iz RH u zemlje Zapadne Europe, što kod nas ima za posljedicu nedostatak radne snage u gotovo svim zanatskim zanimanjima. Povrh toga, u srednjoškolsko obrazovanje za zanatska zanimanja upisu je se izuzetno mali broj učenika.

Dakle, uvozimo neograničene količine stranih proizvoda, a istovremeno “izvozimo” kvalificirani kadar u kojega smo uložili ogromna sredstva (škole, nastavnike, praksa, odgoj), a da od takvog “izvoza gotovog proizvoda” nemamo nikakve koristi.

Naše ulaganje u cjelokupnom obrazovnom strukovnom ciklusu potrebno je i moguće je – do posljednje lipe, naplatiti iz fondova Europske unije. To je moguće ostvariti u razboritije posloženim (tržišnim) odnosima prema svim provoditeljima obrazovanja u edukativnom sustavu. U tijeku su izmjene Zakona o obrtu kojim je moguće – ublažiti ovaj problem.

Pitanje odljeva stručnog kadra morati će riješiti država poticajnim mjerama i rasterećenjem radnih odnosa u realnom sektoru kako bi se stručni kadar mogao primjereno nagraditi.