U proteklih dvadesetak godina, u Republici Hrvatskoj je svoje veletrgovačke punktove otvorio veliki broj inozemnih trgovina, pri čemu država nije vodila računa o zaštiti vlastitog gospodarstva i vlastite trgovine. To se negativno odražava na opstojnost naše (tehnološki rudimentarne) proizvodnje, osobito poljoprivrede, prehrambene i tehničke industrije.

U takvom trendu građanstvo kupuje glavninu robe (često sumnjive kvalitete) u velikim trgovačkim lancima, a u malim lokalnim trgovinama kupuje tek sporadične sitnice, što uzrokuje propadanje malih trgovina.

Trgovački lanci nude široki asortiman proizvoda po niskim cijenama, pa – prestaje potreba za proizvodnju iste robe u domaćem poduzetništvu. To uzrokuje propadanje velikog broja proizvodnih jedinica našeg gospodarstva.

Prije takve liberalizacije trebalo je razmišljati o zaštiti domaće proizvodnje, što je na razini Europske unije dopustivo, budući da odredbe o nacionalnom tržištu spadaju u sekundarnu pravnu regulativu EU i tu je dopustiva vlastita nacionalna politika.