18.04.2019.

Prošlo je deset godina otkako je u Hrvatskoj (2007.), jednom banalnom, diskriminativnom Izmjenom Zakonom, ukinuto financiranje privatnog obrazovanja. Država je jednostavno, konstatirala da – nema dosta novaca. Nakon toga, na samofinanciranju se održalo svega desetak osnovnih i isto toliko srednjih privatnih škola.

Sada u privatnom obrazovanju debelo zaostajemo za prosjekom u Europskoj uniji, jer financiranje za privatne ustanove postoji u 22 države EU-a, čime je obuhvaćeno 15% učenika, a kod nas ih je obuhvaćeno tek 1%.

Slovenski Ustavni sud je prije tri godine prihvatio tužbu jednog privatnika u Ljubljani i odredio da država mora u cijelosti podmirivati troškove privatnog obrazovanja u osnovnim i srednjim školama, jer u protivnom diskriminira privatno poduzetništvo.

U Republici Hrvatskoj bi (ponovno) financiranje privatnih škola bilo, ne samo tržišno opravdano i pravično nego i iznimno korisno. Postigla bi se nužna otvorenost školstva prema običajnim i općenito kulturnim i svjetonazorskim utjecajima okoline u kojoj škola djeluje. Roditelji i djeca bi mogli birati. Osim toga otvaranjem privatnih osnovnih i srednjih škola, postigla bi se kvaliteta obrazovanja jer bi se školske ustanove, i državne i privatne, borile za svakog učenika.

Kod nas je međutim, državi milija zakonita diskriminacija prema privatnom sektoru, privatnim interesima i privatnim vrijednostima, pa za sada ne mijenja Zakon. (C.)