02. 11. 2020. * Svake godine prvog studenog Središnji ured Porezne uprave obnavlja i javno objavljuje liste poreznih dužnika. Dok nazivi tvrtki, često sastavljeni od slogovnih akrobacija s dodatkom “d.o.o.” javnosti govori vrlo malo, za fizičke osobe (obrtnike), kojima se pored iznosa duga objavljuje puno ime, prezime, mjesto prebivališta i godina rođenja, objava vrlo jasno sugerira – javnu sramoćenje i poziv na poslovno denunciranje – od svih i za sva vremena.

Smije li se tako postupati u jednom humanom društvu?

Smije li se to raditi poduzetnicima koji su istovremeno često veći vjerovnici nego dužnici, ali zbog državnog nerada i nereda institucija koja bi ih morala materijalno štititi, uzalud masno plaćaju svoju – vjerovničku pravnu zaštitu i sigurnost?

Smije li se objavljivati dug poduzetnika, ako se istovremeno ne objavi i to – u kojoj mjeri je on vjerovnik i tko mu je sve i koliko dužan?

Smije li država tako raditi s poduzetnicima, čak i onima kojima je upravo ona, ili njezine institucije na nižim razinama (javna poduzeća), dugogodišnji bezobzirni dužnici?

Smije li država javno sramotiti poduzetnike kojima evidentira dug, a za koja potraživanja traje žalbeni postupak (nije pravomoćno utvrđen), ili traje upravni spor ili spor na sudu opće nadležnosti, ili je u zastari koju bi PU morala primijeniti po službenoj dužnosti, pa dug nije konačno ili zakonito utvrđen?

Smije li država javno sramotiti poduzetnike kojima je dug višestruko multiplicirala, i to još uvijek čini, protuzakonitim obračunavanjem kamata – zabranjenom komformnom metodom na bazi godišnjeg obračuna (do 2012. na bazi mjesečnog obračuna)?!

Smije li država javno sramotiti dužnike kojima je izdala ovršno rješenje na temelju vjerodostojne isprave (bez usklađivanja stanja) i izrijekom im uskratila pravo žalbe na suštinu razreza iako obveznik nije imao priliku u postupku utvrđivanja duga osobno akti no sudjeloati (ovršnom ne prethodi pravomoćno rješenje o utvrđivanju duga)?

Ne smije!

To što radi Središnji ured Porezne uprave i takva nakaradna i ozakonjena svirepost države prema realnom sektoru gospodarstva, nije primjereno jednom demokratskom moralnom i nadasve humanom ustroju.

To je nedolično za suvremenu civilizaciju. (Franjo Cimerman st.)

(O zaštiti podataka i privatnosti, o poštivanju dostojanstva ljudske osobe, o kaznenom djelu javnog predbacivanja i moralnosti – bacanja ovakvih “kosti naslada” napaćenom narodu – ovdje je izlišno govoriti.)