24. 05. 2019. Županije, općine i gradovi sve više, masovno otvaraju desetke, pa i više vlastitih trgovačkih društava, koja se bave graditeljstvom, trgovinom, ugostiteljstvom, preprodajom nekretnina, intelektualnim uslugama …, premda u njihovim jedinicama ima dovoljno poduzetnika realnog sektora iz tih djelatnosti – kojima na taj način nelojalno konkuriraju!

S vremenom im interes za opće dobro svih postaje sekundarni, a svoje djelovanje postepeno potpuno podređuju gospodarskom mešetarenju.

Istina, Zakon o trgovačkim društvima im to dozvoljava, ali kada rade ono što naručuje njihova vlastita jedinica, dakle njihov vlasnik (ili susjedni), kada naručuju, rade i plaćaju “same sebi”, takav “know-how” izričito brane:

– Zakon o javnoj nabavi, (čl. 5-c, 11-a, 164. t. 10)

– Zakon o sprečavanju sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti, (čl. 6. i 11, t c)

– Zakon o državnim službenicima, (32. – 35 i 37 (!)

– Zakon o državnim službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj samoupravi(38-40)

– Nacionalni program suzbijanja korupcije (vrlo eksplicitno).

Uloga državne i područne uprave je da stvara pravne i gospodarske okvire za nesmetani razvoj gospodarskih procesa realnog sektora od kojega žive, a ne da mu nelojalno konkuriraju i špekulativno unose nered u gospodarstvo.

Tržišno gospodarstvo i realni sektor u lojalnoj konkurenciji na slobodnom tržištu su “condicio sine qua non” poštenog gospodarenja, a društveno gospodarenje nikada nije bilo uspješno u poštenoj konkurenciji i predstavlja reinkarnaciju planske privrede iz komitetskih vremena, i – nije tajna, premreženo je koruptivnim radnjama. (C.)