Pored problematike koja se odnosi na sve ili većinu djelatnosti u malom poduzetništvu, postoji problematika koja je specifična za pojedinu vrstu ili skupinu djelatnosti, problematika koja traje određeno vrijeme ili godišnje razdoblje i problematika koja se odnosi na tradicijske, kulturološke, umjetničke i etno-djelatnosti, koje se regionalno razlikuju u svakom pogledu i nije ih moguće sekcijski rješavati. Ova problematika je zanemarena, jer njezini predstavnici, što zbog dislociranosti, što zbog malobrojnosti ne mogu biti dovoljno – glasni.

Takvu problematiku moguće je afirmirati kroz cehovska udruženja i strukovne sekcije. Međutim, Obrtnička komora je presiromašna za kvalitetnije razvijanje strukovnih aktivnosti, Gospodarska komora ih na područnim razinama nije ni razvijala a Hrvatska udruga poslodavaca uopće nema na regionalnim razinama svoje jedinice, a sa strukovnim udrugama na državnoj razini, koje su u pravilu neinformirane, nije moguće ni seobuhvatno ni dosljedno išta rješavati takvu problematiku.

Evidentno je da je često na državnoj razini na djelu partikularizam koji se ogleda u subjektivnom tretmanu (režimu) pojedinih područnih ili lokalnih vlastodržaca. U takvim slučajevima potrebno je, od strane područnih i lokalnih poduzetničkih udruga i Udruženja, na lokalnoj razini takvu problematiku pravovremeno locirati, a na državnoj razini na nju reagirati, rješavati je.