Unatoč tome što se Republika Hrvatska nakon demokratskog preobražaja i osamostaljenja, odlučila posvetiti primarnu pažnju prema čovjeku – pojedincu, osobi i obitelji, njegovim osobnim vrijednostima i inicijativama – ispred državnih ili društvenih interesa i privatnom vlasništvu, inicijativi i interesu davati prednost ispred državnog i društvenog (što je karakteristika svih modernih demokratskih zemalja humanog kapitalizma), na djelu je nastavak negativnog javnog diskursa prema svemu privatnom, po uzoru na preživjela nedemokratska vremena.

To je osobito zabrinjavajuće kada takve negativne atribucije – privatnika, dolaze iz tijela državne vlasti (Hrvatski sabor), tijela lokalnih i područnih uprava te relevantnih medija na državnoj i lokalnoj razini. To uvelike šteti – osobito obrtnicima, u svim njihovim aktivnostima usmjerenim na afirmaciju svog subjekta i na pristup sredstvima, poticajima, natječajima, kreditima, i sl. i to se drastično manifestira upravo u realnom privatnom sektoru, unatoč tome što se u javnosti proklamira sasvim suprotno stanje. Komore su uglavnom, na takve pojave u javnosti nažalost, indiferentne.